Vruć vjetar

Velike crkve snova
od mene stotinu puta veće
njihov dodir ledeni
i zrak što se kroz mene kreće
nerashlađeni draže zvona moga vrata
i utrobe hodnika otvaraju sva vrata
Taj dobro poznati osjećaj koji uzbuđuje
hiljadu puta jači je sada,
kada ga ništa više ne pobuđuje

Mjesečev sjaj čeka
sa kišama samoće
usamljenu dušu,
ideje čelične čvrstoće

Ali sunce mlado sjaji taman toliko
da nahrani misli kroz glavu što prolaze
o mladosti i svemiru beskrajnom
koje nikako ne prestaju da dolaze

Plamen novi što toplinom štiti

Dovoljan je jedan tren
vjetar duva
sve čvrsto briše
ono što si do sada bio
nećeš postati nikada više

Strpljiva rijeka
nije posve bajna
mir je vječan
kriza je trajna

Veče glatko, vaza prazna
pogled ne baš blag
tišina prolazi
ne ostavlja trag

Plamen novi razara,
ali nas grije

Dovoljan je jedan tren
vjetar duva
sve čvrsto briše
ono što si do sada bio
nećeš postati nikada više

Oči ti otkrivaju
ono što ti nedostaje
ali ti ni da zamisliš
taj trenutak spoznaje

Jedan tren, dovoljan je

Autorica

Karla je nedavno diplomirala i radi kao prevoditeljica u Zagrebu. Za ovu se radionicu uhvatila u koštac s dva izazova: pisanje i uglazbljivanje pjesme na francuskom te prevođenje teksta čiji nije autor. „Povijesni trenutak u kojem živimo zaista me potakao na promišljanje događaja u našim životima zbog kojih postanemo nove osobe.“

Karla Kurtoić

Prevodilac

Osim što studira francuski jezik u Banjaluci, Svetislav voli putovati i razmišljati o smislu života. Jednog dana, imao je kao zadatak na fakultetu da prevede jedan odlomak iz Malog princa o odraslim osobama. “To me je natjeralo na razmišljanje. Jedne nedjelje sam sjeo i napisao pismo. Ono Vas, nadam se, ne bi trebalo odvratiti od čitanja knjige.“

Svetislav Dragović

Ilustracija: Ivana Kovačić