Teleskop i pas

Pročitao je to pismo nekoliko puta. Počeo je čak i pamtiti sljedeće rečenice: „Život je, sine, neprestana borba između dobra i zla. Ono što činiš i način na koji živiš čini časnog čovjeka od tebe.“ Nije sasvim razumio ove riječi, ali želio je shvatiti njihovo značenje što je bolje mogao.  One su se nalazile u jednom pismu koje je pronašao u kutiji punoj porodičnih fotografija, vjerovatno porodice starog vlasnika. Nastavljao je čitanje: „Dobro čuvaj ono što imaš, tako ćeš biti zahvalan na tome. Nije ono što imamo ono što se broji, već naša sposobnost da to čuvamo.“

Izišao je u vrt pored kuće. To je bio jedan veliki vrt i budući da nije bilo kuća u blizini, mogao je iskoristiti tu slobodu. Bilo je toplo, iako je uveliko bila jesen. Mladić je duboko disao, mogao je osjetiti svježinu rijeke u zraku. Uputio se ka šumskom putu pokušavajući da shvati pismo koje je upravo pronašao.

Šetao je gotovo pola sata, pijev ptica ga je umirivao. Mislio je o svom djetinjstvu, o tom pismu, o imanju koje je kupio.

Po povratku, nastavio je da razgleda svaki ćošak sobe u kojoj je pronašao čuveno pismo. U istoj kutiji, pronašao je fotografije prethodnog vlasnika kako stoji na terasi uz veliki teleskop. Pomislio je da je teleskop vjerovatno pokvaren i da bi ga mogao dati nekom muzeju ili prodati nekom kolekcionaru; jer on ne zna ništa o astronomiji. Knjige koje su tretirale različite teme su bile precizno složene na policama. „Taj čovjek je, bez sumnje, bio talentovan!“ reče si mladić, misleći na starog vlasnika. Pogledao je na sat, noć samo što nije pala. Mladić je odlučio uhvatiti posljednje zrake sunca i obići posljednji put imanje. U trenutku kada je izlazio, nije mogao a da ne primjeti psa koji je veselo trčao u njegovom vrtu. Bio je zbunjen, „odakle si ti došao?“ pomislio je. „Vjerovatno si se izgubio“, reče naglas kao da je očekivao odgovor.

Kada pas dotrča do njega, mladić primjeti da pas nije napušten i pomisli da se izgubio. Počeo je vikati „Ima li koga?“, nadajući se da će neki lutajući putnik reći da traži svog pratioca. Ali uzalud. Budući da se uveliko približavalo vrijeme večere, čovjek, ne želeći da bude škrt, donese psu zdjelicu mlijeka. Nakon što je spustio zdjelicu, ponovo razgleda kako bi vidio da li ima nekoga ko traži psa. „Ali, kako si stigao ovamo?“ reče čovjek gledajući životinju koja se sretno igrala sa praznom zdjelicom. Pas jedanput zalaja umjesto odgovora. Čovjek donese staru deku i smjesti je u jedan ćošak kako psu ne bi bilo hladno u toku noći. Vrati se u kuću da pripremi večeru i da se odmori. Dan je bio ispunjen događajima, neočekivanim posjetama, potragama za prostranim sobama, ne zaboravljajući šetnju u obližnjoj šumi i iznenađujuću pojavu – psa. „Sigurno će se sutra vratiti odakle je došao,“ pomisli.

Noć je izgledala duga, vjerovatno zbog promjene okruženja, to je bilo drugačije. Nekoliko puta je čuo lajanje. „Još uvijek je tu“, pomisli nakon što se probudio.

Dani su prolazili punom brzinom. Mladić i pas su naporno radili. Iskorištavali su jesenje dane  nadvijene sjajnim suncem. Međutim, noćima je i dalje čuo lajanje. Jedne noći pas je čak počeo da zavija tako da čovjek nije mogao utonuti u san. Izišao je na balkon kako bi provjerio da li je sve uredu sa njegovim prijateljem i primjeti pun mjesec, sjajan na noćnom nebu. Bio je očaran tim prizorom i shvati zbog čega je pas zavijao. Odluči da ode u sobu u kojoj je ostavio stvari prethodnog vlasnika. Uz sve poslove koje je imao izvan kuće, nikako nije pronašao vremena da se otarasi tih stvari. U jednom velikom ormaru pronašao je stari teleskop s kojeg je trebalo samo obrisati prašinu. Izišao je na terasu i spustio ga na jedan sto. Nespretno je pokušavao da pronađe mjesec, na kraju nekako uspio. Još više je bio očaran njegovom ljepotom.

Dan za danom, tražio je nove informacije u starim knjigama o astronomiji, učeći više o rukovanju teleskopom, istraživao je pozicije sazvježđa na noćnom nebu. Svakodnevno ga je pas pratio, taj prijatelj koji se iznenada pojavio, ali odlučno ostao. Čovjek je više puta išao u susjedna sela da vidi da li neko traži psa, ali bezuspješno. Dakle, bio je njegov.

Sjetio se onog pisma koje je pronašao dok se useljavao se u kuću i pomislio je da je shvatio smisao. Uspio je otkriti ulogu predmeta koje je želio prodati po svaku cijenu. Teleskop je savršeno radio, zvjezdane karte su bile sjajne. Saznao je mnogo toga o periodu vidljivosti određenih zvijezda. Malo po malo, njegovo zanimanje je postala njegova strast. Posegnuo je za svojim ciljem, da uči i izučava.

Svaki dan bi se zahvaljivao psu što mu je dopustio da pronađe smisao života i što mu je istovremeno usadio želju da jednog dana svoje znanje podijeli s drugima.

Ilustracija: Mustafa Mlinarević