“Bog je oduvijek bio piroman. Nebo je oduvijek gorilo”
I. Lunarna sinteza
Ja imam kožu guštera.
Publika obojenih lica ustaje
i traži bis
Tragedija života je završila
Ali nisu meni trebali pljeskati, ja čak ni ne poznajem autora
Samo sam se našla na krivom mjestu u krivo vrijeme.
Usamljena bića i njihove supruge postavljaju mi pitanja na koja nemam odgovora.
Krug koji završava, vrisak i jauk
kraj svijeta nije stvarno bio 2012.?
Ne osjećam se isto
Otkada se svijet pomaknuo za jedan stupanj.
Mrtvi duhovi moje prošlosti koji se još uvijek sjećaju
mog broja mobitela.
Tišina zvjezdane noći.
II.Sybil, što želiš?
Nikada me nisi vodio u kino.
Radio si duple smjene, radio si cijele noći, a ja sam prespavala cijele dane,
Prespavala sam cijeli svoj život.
Bezvrijedni životi vrijednih radnika
Ljudi koji jedu crve, ljudi koje jedu crvi
Patetični ljudi koji vole tragediju
Onda idite u kazalište, ja nemam vremena za to.
Zaboravi svoje ime, ubij svoje pretke i dođi s nama.
Praznina ostaje nakon čovjekove odsutnosti.
III. Opijum snova
Otac me napustio kad sam imala 6 godina.
To valjda znači da moram pronaći nekog drugog koga ću kriviti.
Uvijek je lakše kriviti druge (ali je zabavnije kriviti sebe).
Nedjeljna jutra prvih dana ljeta nisu bila ista bez njega.
Sve se na kraju dobro završilo,
iako si mi lagao kad sam te pitala što nije u redu.
On je radio svaki dan, bez dana odmora,
a ja sam mu nekad došla pomoći.
Vrati mi sve moje riječi i bol, a ja ću ti vratiti tvoju poeziju.
Riječi su suvišne, od njih nećemo dobiti odgovore koje tražimo.
Ostavi me tu, kunem ti se da ću biti dobro
Ne mogu više trčati za tobom.
IV.Pauci na zvijezdama
Jesam ti pričala o onoj večeri kad sam uzela sve one tablete za spavanje i odlučila da želim živjeti?
Život je jebeni vic, ali barem je smiješan.
Bože, kako mrzim tvoj manjak smisla za humor,
Uvijek samo slijediš moje didaskalije
Očajnički se držeći za već predodređenu shemu.
Nitko više ne slavi prve dane ljeta.
Zašto moraš raditi danas, tata?
Hajde, smij se sa mnom
Predestinacija se bori protiv Sartreove slobode
U svim paralelnim svemirima, drevna bitka u kojoj nema pobjednika..
Čak me i moja dvojnica napustila.
Ponekad joj, noću, čujem glas s druge strane svog kuhinjskog zida.
Stvarnost počinje blijediti
Kao rubovi starog polaroida.
Gubim razum i darujem ga u dobrotvorne svrhe.
Jedna sekunda na ovoj zvijezdi smrti,
Jedno desetljeće na planetu gdje zvijezde smrti odlaze umrijeti.
Pitat ću autora što je sve to značilo kada ga vidim.
Notes
–Jacques Derrida, “OVNOVI – Neprekinuti dijalog: između dviju vječnosti, pjesma”
-Andrea Gibson, “Pole dancer” (‘God has always been an arsonist. Heaven has always been on fire’ [slobodni prijevod])
-T. S. Eliot, “Rapsodija jedne olujne noći”
-Petronije Arbiter, ‘Satirikon’
-Michel Foucault: “Remarks on Marx” (“The void left by the absence of men”) [slobodni prijevod])
-Henry Miller, “Crno proljeće”
-Jack Kerouac, “Na cesti”
Autorica
Ilustracija: Lucija Malić