tako sam sretna što sam homo sapiens
mogu zapaliti vatru svojim golim rukama
mogu napraviti bicikl. mogu ga voziti. mogu ga voziti bez ruku. mogu se hvaliti time što ga vozim bez ruku
mogu napraviti cijeli tramvaj i obojati ga u plavo
mogu sjesti u botanički vrt i zamišljati da sjedim u raju
mogu prijeći cestu kroz crveno premda je neki homo sapiens bitniji od mene jednom odlučio da se to ne smije, i njega se slušalo a mene neće
mogu svojim grlom namjerno proizvoditi neobične zvukove nasred ulice s namjerom da drugi homo sapiensi razviju dugačku priču u svojim glavama o tome kako je došlo do mog kraha,
a onda se razvesele jer misle da još nije došlo do njihova.
mogu se zaljubiti, sretno ili nesretno (mogu odlučiti), i to ne samo u stas, miris I boju urlika, već i u šale, čudnovate navike ili stvari koje ih podsjećaju na baku
mogu se gledati u svakom izlogu pored kojeg prolazim sa šokantnom sviješću o tome da ću to uvijek biti ja, a da ulica iza mene više nikad neće biti takva kakva je bila u trenutku kad sam se u odbljesku stakla stopila s njom
mogu osnovati vijeće, svojevrsno vijeće odraslih, održati sastanak i proglasiti samu sebe predsjednicom
u enciklopediji sam davno pročitala da čudnovati kljunaš to vjerojatno ne može.
ni kuna, ni lasica, ni dabar, ni prasica
azijski slon, afrički slon, mamut ni pas
mogu nabrajati sve vrste životinja koje poznajem da pokažem drugima kako sam pametna
mogu biti glupa kad to želim
neki to mogu čak i bez da to požele. mislim da to znači da su naprednija vrsta od mene.
mogu sve što želim, ali i sve što ne želim
to znači da mogu sve što mogu
a mogu sve. osim prestati biti Homo sapiens
ali nema veze. tako je lijepo biti on.
Autorica
